Sportski dan Zagreb, 28. svibnja 2022.

Hrvatski sportski savez gluhih (HSSG) u suradnji sa Zagrebačkim sportskim savezom gluhih (ZSSG) organizirao je 28. svibnja 2022. godine „Sportski dan“ za djecu i mlade s oštećenjem sluha na Kineziološkom fakultetu u Zagrebu, u sklopu programa „Uključivanje djece i mladih s oštećenjem sluha u redovan sustav sporta“.

Na Sportskom danu djeca su se imala priliku upoznati sa košarkom, judom (kojeg su prezentirali naši prijatelji iz Borilačkog centra Thor), a naši mali polaznici Sportskog programa gimnastike su imali priliku prezentirati svojim roditeljima što su sve naučili kroz protekle tjedne. Nakon sportskih aktivnosti naši partneri sa Nastavno-kliničkog centra Edukacijskog-rehabilitacijskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu su prezentirali svoj program.

Ukupno je prisustvovalo 21 dijete (od čega 18 s oštećenjem sluha) uz prisustvo ponosnih roditelja čija djecu nisu skidala osmijeh s lica.

Posjetio nas je i Radio Sljeme, a cijeli transkript razgovora možete pročitati u tekstu koji slijedi.

Za sve informacije o Programu uključivanja djece i mladih s oštećenjem sluha u redovan sustav sporta možete se javiti

Jakov Previšić 091 725 5557

Dragana Tišma 091 614 8181 Zagreb

Anamarija Reić Rebov 091 614 8180 Split

VODITELJICA (odgovara voditeljici u studiju): Moram ti priznati da baš bungee jump-inga nema ali ima nekih drugih sportskih disciplina i ono što mi je posebno drago je da ćemo danas dati malo poticaja svoj djeci koja možda imaju određene poteškoće i koji su možda u nečemu ograničeni ili je možda samo u pitanju strah. Primjerice kako bi se ja zbog svog nekog ograničenja bavila sportom ili bavio sportom? Itekako bi se bavili sportom, itekako bi postizali odlične uspjehe i zato mi je drago da postoji jedna lijepa priča  i zato smo došli na Kineziološki fakultet.  Ta priča nastaje u dobroj suradnji  Hrvatskog sportskog saveza gluhih sa Zagrebačkim sportskim savezom gluhih. Naime, riječ je o sportskom danu za djecu i mlade sa oštećenjem sluha. Istina, ova kišica malo je omela organizatore u tome da to raskošno pokažu na otvorenom, ali s obzirom na to da je to sjajna ekipa i da to odlično funkcionira, oni su pronašli dom na Kineziološkom fakultetu za ovo sjajno natjecanje odnosno za ovaj sjajni sportski dan. Drago mi je da ćemo više o tome saznati ponajprije od mojih gostiju.

Dragana Tišma je profesorica kineziologije i voditeljica univerzalnog sportskog programa. E pa sad profesorice Tišma, najprije nam morate to pojasniti. Ja sam rekla, puno je djece koja misle da zbog nekih svojih ograničenja jednostavno ne žele niti krenuti. Je li namjera ovoga danas sve animirati i pokazati da je itekako vrijedno i važno i da je bavljenje sportom u toj dobi itekako bitno?

DRAGANA: Dobar dan, pozdrav svim slušateljima! Naravno da je važno da se djeca i mladi bave sa sportom i da svi budu uključeni u bilo kakvu vrstu tjelesne aktivnosti. Zato smo mi i organizirali sportski dan, baš za djecu i mlade sa oštećenjem sluha ne bi li našoj djeci sa oštećenjem sluha pokazali i prezentirali različite sportove i na taj način oni bi mogli izabrati i vidjeti koji im sport više odgovara ne bi li  ih uključili u redovan sustav sporta. To je zapravo cilj Hrvatskog sportskog saveza gluhih, da evo danas na sportskom danu u suradnji sa Zagrebačkim sportskim savezom gluhih mi uključimo našu djecu sa oštećenjem sluha u redovan sustav sporta i zasad nam ide jako, jako dobro.

VODITELJICA: Trebali ste biti na jednoj drugoj lokaciji, ali kiša vas je omela. Program je minimalno, minimalno promijenjen, ali vrijedi još doći, podržati vas danas. Ako se ne varam do 13h, je li tako?

DRAGANA: Tako je. Prvotno smo trebali imati na otvorenom u sportsko rekreacijskom centru staro Trnje, ali mi bez obzira na bilo kakve vremenske uvjete, uvijek nalazimo rješenja da održimo naše zadano. Tako da smo se mi prebacili u dvoranu na Kineziološkom fakultetu i imamo prezentacije različitih sportova poput košarke, sportske gimnastike, borilački centar ''Thor'' i ''Nastavno klinički centar'' Edukacijsko rehabilitacijskog fakulteta. Baš smo jutros krenuli sa košarkom gdje smo našu djecu učili kako da vode loptu lijevom i desnom rukom, različita hvatanja,  dodavanja lopte prsa o prsa, od pod, iznad glave. Nakon toga,  zapravo baš u ovom trenutku borilački centar Thor ima svoju prezentaciju. Tu moram priznati da sam baš ponosna i sretna jer imamo naše dijete sa oštećenjem sluha koje je uključeno u njihov sport.  Nakon ovog našeg razgovora ćemo krenuti sa sportskom gimnastikom i dalje nastaviti sa programom gdje će naša djeca dobit na kraju zahvalnicu, diplomu za sudjelovanje i malo ćemo se počastiti.

VODITELJICA: Znam nekoga kome je atletika ljubav, znam nekoga koji je i danas, sigurna sam pokazao ostalima kako je u atletici sjajno. Lorena Niče je jedna od djece, odnosno ona je mlada dama, koja je uključena u sport unatoč tome što je oštećena sluha, odnosno dijete koje u atletici daje svoj maksimum. Mi ćemo uz pomoć prevoditeljice, gospođa se zove...?

DAVORKA: Davorka Birmili

VODITELJICA: Evo na jezik koji naravno Lorena razumije Lorenu ćemo pitati, od kada se bavi atletikom i zašto atletika a ne, ne znam košarka ili sad smo čuli borilačke vještine...kad se razvila ljubav?

LORENA (DAVORKA): Pa jednu godinu sam sad već u atletici. A kako sam se zapravo uključila u atletiku i sport? Pa od samih početaka otkad sam se uključila u sport atletika mi se najviše svidjela.

VODITELJICA: Koliko je to drugačije u odnosu na tvoje čujuće vršnjake? Tebi je potrebna neka asistencija, ali ti zapravo možeš odraditi u potpunosti sve što mogu i svi ostali. Kada ti je potrebna pomoć i kakva?

LORENA (DAVORKA): Pa meni je najvažnija pomoć prevoditelja, ta pomoć u komunikaciji zato što sam gluha osoba i ne čujem.

VODITELJICA: Dobro, što se atletike tiče, koje discipline su ti najdraže, najbolje, u čemu si najuspješnija?

LORENA (DAVORKA): Pa najviše bi rekla da mi je najdraže od svega bacanje, ali moram reći i plivanje, tako da nije atletika samo moja ljubav. Ali bacačke discipline su mi najdraže.

VODITELJICA: To ćemo onda profesorici Tišmi reći da nam fali u šalabahteru, dakle plivanje i atletika. Neka bude tako. Jakov Previšić, nadam se da sam dobro rekla prezime, je koordinator za sport. Pa ono što je stvarno važno, koliki je to značaj za djecu sa hendikepom da se razviju do svog maksimuma kada je sport u pitanju?

JAKOV: Pa, ta djeca mogu sve. Ja ću ponoviti jednu rečenicu koju je rekao naš predsjednik Hrvatskog sportskog saveza gluhih, Oliver Lušić i ovim putem mu hvala na svemu što nas podržava i što radi za ovaj program. On je rekao: ''Gluha djeca mogu sve''. Tako da, eto primjer je Lorena koja može sve. Mali problemčić je samo jezična barijera, ali uz našu prevoditeljicu Davorku taj problem se svlada jako brzo.

VODITELJICA: Ja vjerujem da je to i dodatno veselje kada zapravo dobiju potvrdu ''ja stvarno mogu sve''. Posebno zato što možda ima onih koji taj prvi korak teško naprave iz razno raznih razloga. Hoću li moći, bojazan, strah, koliko će me to ograničavati, a onda vide ovakve sjajne uspjehe, vide da se stvarno može sve. Ja definitivno potpisujem tu rečenicu ''ja mogu sve''. Koliko im to psihološki znači?

JAKOV: Pa ja bi stvarno volio da ste vi bili ovdje na pokaznom treningu košarke kojeg je kolegica Dragana provodila sa djecom. Dogodilo se da je dijete od 6 godina prvi put ubacilo loptu u koš. Da ste vi vidjeli tu sreću sve bi vam bilo jasno.

VODITELJICA: (smijeh) Evo vi ste nam sad to pokušali objasniti. S nama je i gospodin Marijo Lušić, predsjednik Zagrebačkog sportskog saveza gluhih. Sve se ovo prevodi na jezik gluhih pa je onda tu ona mala pauzica, ali drago nam je da možemo čuti i njegovo razmišljanje. Koliko je zagrebački sportski savez gluhih uključen u tu realizaciju da najmlađi iskoriste sav svoj potencijal?

MARIJO: Lijep pozdrav svima. Samo moram upozoriti da ja ne čujem ništa, ali ja ću govoriti da me ljudi mogu razumjeti. Kao prvo, lijepo sve pozdravljam, zahvaljujem ljudima koji će slušati i naravno, ljudima koji rade s djecom, posebno od stručnih osoba koje su tu spomenute. Isto na kraju treba zahvaliti državi, Vladi, Ministarstvu turizma i sporta i Zagrebačkom savezu sporta koji podržavaju ovaj program. Program je jako važan da se djeca uključe, da budu sretna i vesela i da koriste ovom društvu i da dostojno predstavljaju Hrvatsku na domaćim i međunarodnim natjecanjima.

VODITELJICA: Uspjesi ne izostaju kada ih oni predstavljaju na domaćim i na međunarodnim natjecanjima. Uspjesi doista ne izostaju, imate se zaista čime i pohvaliti.

MARIJO: Imamo. Jedan primjer, sad smo bili na OI u Brazilu i osvoji smo četiri medalje. U rukometu, teakwondo, u bacanju koplja. Neki ovi sportaši su i u redovnom sustavu bavljenja sportom, to je jedan dobar put. A zašto je to tako napravljeno? Jer se škole za gluhu djecu polako zatvaraju, a djeca su uključena u redovan sustav školovanja. To je pohvalno. A što se tiče sporta, sportski savez je udružio snage sa stručnim osobama kao što su Jakov, Dragana, zaposlenici Zagrebačkog sportskog saveza Dora i Filip i uz pomoć prevoditelja i stručnih ljudi. Bez toga djeca ne bi mogla napredovati.

VODITELJICA: I doći do Olimpijaca, na kraju krajeva, odnosno paraolimpijaca i postići ovako vrsne i velike uspjehe. Nemam što drugo reći nego želim vam puno sreće danas na sportskom danu. Želim da se što više djece integrira u redovan sustav i da iskoriste apsolutno sve svoje potencijale. Možda je najbolje rekao Jakov Previšić ''Gluha djeca mogu sve'' i ja sam u to sasvim sigurna. Pa evo za kraj profesorice Tišma, ako još netko želi doći i podržati vas, tu ste još neko vrijeme, stigne se do Kineziološkog fakulteta. Imamo li kakav sustav natjecanja osim današnjega dana gdje možemo pratiti njihov uspjeh?

DRAGANA: Pa mi smo zapravo tek krenuli sa uključivanjem djece i mladih sa oštećenjem sluha u redovan sustav sporta, točnije prije 2 godine. Tako da ćemo sigurno današnju djecu koja sudjeluju na sportskom danu, danas sutra gledati na nekim velikim natjecanjima.

VODITELJICA: U to ne sumnjam. Hvala vam lijepa! Evo i kišica je prestala kad se dobra ekipa nađe.

MARIJO: Da ljudima bude jasno. Što ste vi spomenuli za paraolimpijce i za gluhe, to su dva odvojena sustava. Paraolimpijci imaju svoje paraolimpijske igre gdje nisu gluhi, a gluhi imaju svoje olimpijske igre od 1924. godine pa sve dosad. Ove OI u Brazilu su bile 24. po redu. Prema tome, moram upozoriti javnost jer mnogi miješaju.

VODITELJICA: Evo i ja pa hvala vam lijepa što ste me naučili!

MARIJO: Moramo stalno ponavljati, sport gluhih je potpuno odvojen i hvala hrvatskoj državi što je omogućila Zakonom o sportu Olimpijske, Paraolimpijske i Olimpijske igre gluhih .

VODITELJICA: Bilo je važno da nas na to upozorite i ja ću se onda ispričati ali govorim to s pozicije i kad govorimo o paraolimpijskim igrama i olimpijskim igrama za gluhe, uvijek se vraćamo na početak. Animirati, pokazati da su potencijali beskrajni, da je to itekako moguće, a vi to upravo činite i to je sjajno.  Veselimo se budućim uspjesima pa ovo neka bude tako reći povijesni prvi sportski dan za djecu i mlade s oštećenjem sluha. Vidimo se već na drugom vrlo skoro, ja se nadam.

DRAGANA: U ovoj godini prvi sportski dan. Prošle godine smo imali 3 sportska dana.

VODITELJICA: Eto dakle krenulo je i to nas veseli . Nadamo se da smo poslali informaciju obiteljima koje su uz radio Sljeme, a koji imaju potencijale sportaše koji bi se rado uključili, da ih ohrabre da krenu i da budu poput naše Lorene u tome uspješni. Hvala vam lijepa! Moram vas vratiti u dvoranu, što je sad na redu?

DRAGANA: Sad ćemo imati sportsku gimnastiku. Hvala puno vama što ste došli popratiti naš sportski dan.

VODITELJICA: Hvala vama jer ste nas puno toga naučili.

JAKOV: Još jedna informacija za kraj. Govore mi iz režije da moram napomenuti (smijeh u pozadini). Ove godine po prvi put Hrvatski sportski savez gluhih organizira kamp za svu djecu i mlade sa oštećenjem sluha. Sportski ljetni kamp u Zadru koji će se održati od 16. – 19. lipnja. Nažalost, popunjeni smo. U 10 dana su prijave planule ali nadamo se da ćemo već iduće godine moći napraviti u dva, možda čak i tri termina.

VODITELJICA: Pojačati kapacitete. Lorena ide s vama, ide?

JAKOV:  Lorena ide, da.

VODITELJICA: Veseliš se Lorena?

LORENA (DAVORKA): Da da, jako sam sretna, veselim se.

VODITELJICA: Hvala vam lijepa, hvala našoj prevoditeljici i puno uspjeha želim i kampu, naravno i sportu koji nam uvijek svima treba. Dosta nam je sjedenja za računalima, dosta nam je statičnosti. Mladi ljudi moraju pokazati svoj potencijal, a oni to čine. Eto, Anamarija toliko od nas u ovom javljanju. Kako sam rekla kiša je prestala, nadam se da ćemo imati više sreće sa izlaskom na otvoreno nešto malo kasnije. Ako ste blizu kineziologije dođite i svakako, podržite ih.