Održano predavanje:„Stigmatizacija osoba s oštećenjem sluha“

U sklopu projekta „Uključivanje gluhe djece i mladeži u redovni sustav sporta“ 28. kolovoza 2020. godine u prostorijama Hrvatskog sportskog saveza gluhih, Ivana Šućur, dr. med., održala je predavanje „Stigmatizacija osoba s oštećenjem sluha“,uz simultano prevođenje na znakovni jezik.
Predavanje je održano u suradnji s Nastavnim zavodom za javno zdravstvo „Dr. Andrija Štampar“.
Okupljenim se članovima Hrvatskog sportskog saveza gluhih (HSSG), uz pozdravnu riječ predavačici,
obratila profesorica kineziologije Dragana Tišma. Stigmatizacija se odnosi na proces negativnog obilježavanja osobe, dodavanja negativnih obilježja na temelju jedne karakteristike koju posjeduje.
Riječ stigma potječe iz grčkog jezika i znači naglasiti, istaknuti, označiti.
U staroj se Grčkoj stigma odnosila na znak načinjen na tijelu (opekotinu ili posjekotinu) kojim su se označavale moralno loše osobe.
Takve se osobe smatralo manje vrijednima članovima društva te da bi trebale biti isključene iz istog.
Stigmatizirani pojedinci imaju određeno obilježje koje je povezano s negativnim socijalnim identitetom te ga ne obezvređuje samo obilježje, već odnos društva prema obilježju.
Prema Goffmanu postoje tri vrste stigmatizirajućih obilježja: plemske (obilježja koja se prenose
kroz generaciju poput etničke pripadnosti), tjelesne (tjelesna oštećenja, tetovaža)
te neprihvatljive individualne značajke (ovisnost, agresivnost).
Tri komponente koje obuhvaća pojam stigmatizacije su neznanje, predrasude i diskriminacija.
Predrasude su negativan stav prema pripadnicima prepoznatljive
grupe ljudi koji se zasniva isključivo na njihovu članstvu u toj grupi.
Stereotipi koji su pozadini predrasuda su generalizacija o grupi ljudi gdje se određene osobine pripisuju gotovo svim članovima te grupe, neovisno o individualnim razlikama između članova.
Diskriminacija nastaje kada se osobu zbog stvarne ili percipirane pripadnosti određenoj skupini stavlja u nejednak i nepovoljan položaj u odnosu na druge.
Kada se radi o vidljivim karakteristikama osoba, jako brzo i pri prvom kontaktu aktivira se shema prema kojoj vrednujemo osobu kao pripadnika određene grupe te se usklađuju stav, emocije i ponašanje prema osobi.
Proces stigmatiziranja je automatski, događa se bez puno napora i svjesnog izbora.
Mozak percipira karakteristiku koju je tijekom razvoja i iskustva povezao s negativnim socijalnim identitetom. Predrasude se uče tijekom života te su neizbježna popratna pojava našeg procesuiranja i organiziranja informacija.
Kao ljudi skloni smo pretjeranom kategoriziranju i grupiranju informacija, oslanjamo se na netočne
prečace u razmišljanju te ovisnost o tome što nesavršeno zapamtimo.
Takav način procesuiranja informacija može rezultirati rigidnim stavovima prema određenim grupama ljudi.
Osobe koje nisu stigmatizirane ili nemaju iskustvo stigmatiziranja često u kontaktu
sa stigmatiziranom osobom osjećaju anksioznost.
Pojava anksioznosti u komunikaciji sa stigmatiziranom osobom objašnjava se očekivanjem osobe da će sama biti stigmatizirana, ismijana,
osramoćena zbog kontakta sa stigmatiziranom osobom.
Anksioznost se javlja zbog pojave ambivalencije (istovremene potrebe da se pomogne i odbojnosti prema stigmatiziranim osobama) te zbog same namjere da se ponašamo na nestigmatizirajući način.
Prilikom prvih iskustava osoba svjesno kontrolira svoje ponašanje te se ne može opustiti i ponašati se prema naučenim stereotipima te se stoga javlja anksioznost u odnosu.
To je početno stanje koje se umanjuje temeljem iskustva.
Predrasude i stigmatizacija su često rezultat nedostatka znanja i iskustva.
Kako bismo umanjili stigmatizaciju važno je educirati stigmatizirane osobe, obitelji, javnost i donositelje odluka o posljedicama stigmatizacije te o izazovima i potencijalima stigmatiziranih skupina.
Zablude, glasine i dezinformacije doprinose stigmatizaciji i diskriminaciji osoba s oštećenjem sluha te otežavaju komunikaciju s čujućim osobama. Nakon predavanja je uslijedila rasprava te su prisutni iznosili svoja iskustva. Istaknuto je da je komunikacija čujućih osoba prema gluhima osnova koja je nužna kako bi se što bolje integrirali u društvo u cjelini.